Gotovo sam zaboravio kako se uređuje stranica, ali nekako ide. Uz vašu pomoć, informacije, ideje i javljanja, siguran sam da će biti ponovno zanimljiva i mjesto gdje ćemo dijeliti lijepe informacije.
Bit će nekih promjena, ali osnovno će ostati: mjesto lijepog susreta.
U petak, 27. 1. 2012. godine na groblju u Žeravcu sahranjen je Ilija Tomas. Sa suprugom Maricom rodio je petero djece. Troje od njih su u samostanu: sestra Ankica, sestra Slavica i fra Anto. Obitelji pokojnog Ilije iskrena sućut, a njega je, uvjeren sam, Milosrdni Otac već primio u svoju blizinu. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!
U nedjelju 22. siječnja 2012. godine imao sam prelijep dan. Predvodio sam mise u 9.30 i 11.00 sati u župnoj crkvi u Busovači. U punoj crkvi vjernika, gdje gotovo svi pjevaju i na taj način mole, čovjek se osjeća ugodno, poneseno... Nakon ručka otišao sam s bratom i njegovom obitelji na Busovačke staje, gdje se nalazi jedno od skijališta koje su napravili zaljubljenici prirode iz Busovače. Desetak kilometar dalje, na Pridolcima, nalazi se još jedno takvo lijepo mjesto. A vama na poklon evo nekoliko fotografija sa skijališta, ali snijegom ukrašene prirode. I za usporedbu, također, nekoliko fotografija s tog područja, ali iz ljetnog vremena. Pronađite vremena i uživo uživajte u prirodi, Božjem daru!
Blagoslov vozila U subotu, 17. rujna 2011. na temeljima crkve Svetog Roka u Bakićima kod Olova imali smo blagoslov vozača i vozila. Organizator je fra Gabrijel Tomić, upravitelj svetišta u Olovu. Nije nas bilo u velikom broju, ali smo se molili za sretno putovanje i ugodnu vožnju i nas nazočnih i svih putnika. Misno slavlje predvodio je fra Stipo Alandžak, ravnatelj konvikta u Visokom i profesor na Franjevačkoj gimnaziji u Visokom. On nam je izložio koju "opremu" moramo imati dok putujemo kroz svoj život do vječnog odredišta: vjeru, nadu i ljubav. U prinosu darova prinesena je oprema koju mora imati svaki automobil: od rezervnog kotača do prve pomoći. Fra Gabrijel je spremio užinu za sve sudionike i još je preostalo. Moje zapažanje je da nam nešto nedostaje u organizaciji ovog susreta. Već godinama traje ovo okupljanje, ali je relativno mali broj onih koji dođi na Bakiće. Možda imate prijedlog što uraditi ili što dopuniti u organizaciji. Unaprijed hvala za vaš komentar. Mir i Dobro neka vas prate!
Rogožine Godišnji susret braće, koji se organizira uz svetkovinu Uzvišenja svetog kiža, zove se kapitul na rogožinama. Braća se sastanu, mole, pjevaju i igraju: zahvaljuju Bogu za bratstvo i za sve njegove darove. Ove godine, na 13. i 14. rujna, bili smo u Sarajevu: u Neđarićima i na Kovačićima. Pokušali smo ovaj susret organizirati u dva dana, da se ne mora žuriti kućama, da se može u miru razgovarati i družiti. Mislim da je bilo lijepo i ugodno bratsko druženje. Svima hvala na susretu, rekao bi fra Vitomir Slugić. Mir i Dobro neka vas prate!
Selo čestitih ljudi, koji vole svoju zemlju i vole zemlju. Selo gdje nema neobrađenih površina. Selo gdje svi o svima sve znaju, a ipak se vole i druže se. Selo lijepih snaša i dobrih tamburaša. Selo čiji su stanovnici zbratimljeni sa fojničanima. Selo koje ima duše i njegovi seljani ogromno srce. E tu smo bili neki dan u gostima i bilo nam je prelijepo. I oni su k nama dolazili u Fojnicu i Sarajevo, ali su nas dočekali domaćinski. Uvečer smo zajedno bili u domu uz pjesmu, glumu, igru i zabavu. U nedjelju jutro zajednosmo Bogu se molili za Njegov blagoslov. Uz misu je bilo i krštenje male Mihaele. A nakon mise smo otišli na izlet na Zvjezdangrad. E, braćo mila! Pravi teferić! Prijatelji iz Strošinaca, a posebno Ivice i Ivana i voditelji društva: hvala vam do neba! I nastavit ćemo ovo druženje: sada je na redu Bosna!
Večera za Bosnu Srebrenu 20. svibnja 2011. godine, hotel Westin, Zagreb: Večer prijatelja Bosne Srebrene. Možda bi bilo dovoljno napisati samo ovu rečenicu i prijateljima bi bilo dosta da razumiju o čemu se radi. Ali ... Prošlo je već tri godine od početka druženja prijatelja franjevaca Bosne Srebrene i prijatelja iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Naime, Nikica Valentić, Martin Raguz, Ivica Crnić, Nikica Gržić, Goran Žagovec i Mirko Puljić sa svojim suprugama bili su gosti fra Mirka Majdandžića, tadašnjeg gvardijana samostana u Fojnici. I prijateljsko druženje se nastavilo, širilo i produbljivalo. Sastajali smo se najčešće u Sarajevu, a prigoda za susret prijatelji uvijek nađu. Vrhunac dosadašnjeg druženja bila je Večera za Bosnu Srebrenu 20. svibnja 2011. godine u hotelu Westin. Prelijepu dvoranu na 17. katu ponudio nam je g. Anđelko Leko, vlasnik hotela, koji je, također, prijatelj Bosne Srebrene. Uz već navedene prijatelje skupilo se još preko 150 prijatelja od prijatelja: Ivica Šarić, Miroslav Blažević, Andrija Hebrang, Vlado Adamović, Vlatko Marković, Anton Kovačev, Branko Mikša, Mladen Vedriš, Zvonimir Boban, Ivo Šušak, Zorislav Srebrić, Ivica Nujić, Damir Zorić, Stojan De Lucca, Miro Tuželat, Danko Stazić, Marko Duvnjak, Damir Ježek, Rober Ljutić i kolegice iz Ureda gradonačelnika Bandića, Jure Badrov i mnogi drugi ugledni ljudi i dragi prijatelji. Za dobru atmosferu brinuli su se odlični svirači tamburakog sastava Ex Panonia. Od fratara tu su bili: fra Lovro Gavran, provincijal, fra Marijan Karaula, vikar provincije, fra Tomo Anđić, gvardijan iz Podsuseda, fra Zdravko Dadić, župnik iz Sesvetske Sopnice i fra Mirko Majdandžić. Fra Mirko i Fojnički tamburaši dali su svoj doprinos u zabavnom dijelu večeri. Uz pozdrave organizacijske četvorke: Martina, Anđelka, Nikice i Ivice sudionike je pozdravio i provincijal fra Lovro. Fra Mirko je napravio kraći pregled provincije kroz hod po samostanskim područjima. Naravno da je najčešće spominjani samostan bio fojnički, i kao jedan od tri najstarija samostana i kao mjesto početka našeg druženja. S prijateljima vrijeme prolazi brzo, a posebno uz pefektnu poslugu hotela Westin, odličnu kuhinju, kvalitetno vino i prelijepu glazbu. Kad sam pogledao na sat već je bilo prošlo tri sata.
Bogu hvala za ove prijatelje Bosne Srebrene, a prijateljima hvala za prelijepu večer!
Dobrodošli
Blagoslov vozila
Rogožine
Strošinci
Večera za Bosnu Srebrenu